Crkve

Župna crkva svetog Silvestra

U samom središtu naselja Kanfanar nalazi se župna crkva svetog Silvestra, izgrađena 1696. godine na mjestu gdje je stajala manja crkva iz 13. stoljeća. Crkva je jednobrodna s bočnom kapelom i sakristijom, a u njezinoj se unutrašnjosti nalaze mnoge kulturno-povijesne i religijske vrijednosti. Dio je crkvenog namještaja donešen iz Dvigrada, poput kamene propovjedaonice iz 13. stoljeća s mješavinom romaničkog i gotičkog stila te dijela pluteja kristionice koja se nalazi na samom ulazu u crkvu. Na glavnom se oltaru nalazi prikaz Majke Božje s djetetom te Sv. Silvestra i Sv. Sofije. Bočni oltar s palom prikazuje Sv. Antuna Padovanskog, a na drugoj se strani nalazi kapelica s velikim oltarom posvećenim Majci Božjoj od Svete Krunice. Na oltaru se nalazi kip Bogorodice s Djetetom kojeg se tijekom slavlja Ružareva (prve nedjelje u listopadu), najveće župne svetkovine, iznosi iz oltara te nosi u svečanoj procesiji ulicama Kanfanara.

Od 2012. godine crkva je bogatija i za kopiju najvažnije relikvije kršćanstva – Torinsko platno. Te je godine kanfanarskoj župi poklonjena kopija Torinskog platna u prirodnoj veličini, kakvih ima tek nekoliko u svijetu i jedina je takva u Hrvatskoj. Torinsko se platno (Sveto platno) smatra jednim od najvažnijih dokaza Isusova uskrsnuća. Riječ je o platnu na kojemu je na znanstveno neobjašnjiv način utisnut fotografski negativ tijela čovjeka (s prednje i leđne strane) koji je bio teško bičevan, okrunjen krunom od trnja, raspet i proboden kopljem nakon smrti. Sva dosad provedena istraživanja Platna potkrepljuju vjerojavanje da je riječ o platnu u koje je bio omotan Isus Krist nakon smrti na križu te da je otisak Njegova tijela na platnu pojavio tijekom uskrsnuća.

Uz crkvu se nalazi i zvonik iz 1730. godine.

Crkva svete Agate

Na cesti između Kanfanara i Vidulini nalazi se crkva svete Agate iz 10. stoljeća. Crkva ima oblik jednobrodne građevine s tipičnom poligonalnom apsidom bizantsko-ravenskog stila gradnje. U teksturi apsidnog zida vidljiv je motiv riblje kosti koji je bio karakterističan za srednjovjekovno graditeljstvo u Istri. U crkvi se nalaze i freske koje pripadaju ranoromaničkom zidnom slikarstvu i svojstvene su slikama benediktinske umjetnosti otonskog razdoblja. Freske u apsidi prikazuju Krista na prijestolju okruženog anđelima, sv. Agatom i sv. Lucijom, a u srednjem je pojasu prikaz jedanaest apostola. S lijeve se strane u trijumfalnom luku nalazi prikaz Žrtve Abrahamove, a s desne Žrtve Kainove. Pretpostavlja se da ih je naslikao slikar jedne od istarskih slikarskih radionica.

Godine 1760. crkva je popravljena te dobiva novu opremu oltara, baroknu oltarnu sliku i oltarni antipedij.

Crkva Majke Božje Snježne u Maružinima

Uz stari put nedaleko sela Maružini nalazi se crkva posvećena Majci Božjoj Snježnoj za koju se vjeruje da datira još u 12. stoljeće. Crkva je jednobrodna građevina sa zvonikom na preslicu. Oltarna slika prikazuje Bogorodicu s Djetetom pored koje, s lijeve i desne strane, stoje svetac i svetica – mučenici. Svetac u ruci ima kalež i hostiju (simbol svećenika), a svetica drži kliješta i zub pa se pretpostavlja da bi to mogla biti sv. Apolonija. Kamen kojime je građena crkva ukrašen je pleterom karakterističnim za 8. i 9. stoljeće, zbog čega se vjeruje da se za gradnju crkve koristio materijal neke obližnje ruševne crkve.

Crkva svetog Valentina

Zavjetnu crkvicu crkvicu svetog Valentina sredinom 18. stoljeća dao je sagraditi kanonik Bartolomeus Francaz zbog (kako je ispisano na ploči desno od ulaza) „velike milosti koju je dobio od Boga na slavu i hvalu sv. Valentina kojemu se utjecao“. Crkvica je sagrađena nasuprot kanonikove kuće. Na gornjem je dijelu oltara prikazana Bogorodica s Djetetom, a niže se nalazi prikaz sv. Valentina i sv. Apolonija. Desno od oltara nalazi se drveni kip sv. Nikole, a u crkvi se nalazi i relikvijar s moćima sv. Valentina.