Reset Password

Your search results

Dvigrad

travanj 7, 2017 by visitkanfanar

Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad – on nije srušen vojnom silom ni ognjem, već je napušten da sam proživljava svoje umiranje. Prolaznicima na opomenu, a posjetiocima koji mu dolaze kao gosti na spoznaju kako su jednom izgledali istarski srednjovjekovni gradovi.

Povijest

Ruševine srednjovjekovnog grada Dvigrada najvažnije su i najpoznatije kulturno dobro Općine Kanfanar. Naziv „Dvigrad“ (Duo Castra, Due Castelli, Dvegrad) upućuje na postojanje dva dijela grada (Moncastel i Parentin) koja su se još od 9. – 10. stoljeća spominjala kao jedinstveni grad. Zajednički je naziv ostao i nakon propasti kaštela Parentin, kada je ostao samo Moncastel.

Zahvaljujući izvanrednom strateškom položaju, blizini vode i obilju plodnoga tla, područje je bilo naseljeno još u prapovijesti, a krajem 6. stoljeća počele su ga naseljavati i prve slavenske skupine. Državna uprava još nije bila organizirana, a i zemlja je bila zapuštena. U to vrijeme zapuštenu zemlju kultiviraju benediktinci koji su upravo oko Lima ostavili traga u ranom srednjem vijeku. U povijesnim se izvorima Dvigrad prvi put spominje 879. godine kada umjesto pulske biskupije jurisdikciju nad dvigradskom crkvom dobiva akvilejski patrijarhat. Krajem 13. stoljeća posjed nad Dvigradom dobivaju grofovi Gorički, a tada se postupno počinje mijenjati i etnička struktura stanovništva ovog područja među kojima dominiraju Slaveni, unatoč većem priljevu germanskoga stanovništva.

Stalne su borbe i sukobi obilježili naredno razdoblje u Dvigradu. Godine 1381. Mlečani su spalili Dvigrad i poklali stanovništvo, a moći iz bazilike Sv. Sofije odnijeli u Sveti Lovreč Pazenatički. Vlast nad Dvigradom Mlečani su preuzeli 1413. godine, kada su donijeli i Statut Dvigradskoga komuna kojime je dokinuta patrijarhova vlast. Pod mletačkom je vlašću Dvigrad napredovao, no već potkraj 15. stoljeća dolazi do epidemije kuge, a uskoro i malarije.

Početkom 16. stoljeća Dvigrad naseljavaju i izbjeglice iz Dalmatinske zagore i Hercegovine koje su bile u bijegu od Osmanlija, a počinje i Uskočki rat između Venecije i Austrije tijekom kojega su uništena okolna sela. Stanovnici Dvigrada počeli su naseljavati okolna područja. Oko 1630. godine grad je gotovo potpuno napušten, a u njemu ostaju živjeti samo najsiromašnije porodice. Godine 1714. godine u obližnji je Kanfanar preseljena i dvigradska župa što je značilo i konačan kraj Dvigrada.

 

Šetnja Dvigradom

Dvigrad je smješten u Limskoj drazi, dubokoj udolini koja se proteže od Limskoga kanala do Pazina. Samo je naselje smješteno na koti 150-175 metara nadmorske visine, a danas se mogu razgledati ostaci Moncastela (drugi je dio Dvigrada, kaštel Parentin, uništen do temelja i od njega je ostao samo zaravnak).

U Dvigrad se ulazi kroz gradska vrata koja i danas stoje, te se stiže u dio grada koji je bio zaštićen prvim pojasom gradskih zidina. Putem stižemo do drugih vrata koja su izgrađena u drugom prstenu gradskih zidina. Tako se i ulazilo u grad: od vrata do vrata. Uz golemu branič-kulu s južne strane grada put vodi do trećih, posljednjih vrata kroz koja se ulazi u središte grada.

Grad je opasan dvostrukim obrambenim zidinama unutar kojih su očuvani ostaci više od 200 zdanja. Središnjim dijelom naselja dominira crkva sv. Sofije koja je izgrađena u nekoliko faza. U najstarijoj, ranokršćanskoj fazi (druga polovica 5. stoljeća) crkva je bila jednobrodna zgrada s upisanom polukružnom apsidom. Tijekom vremena svetišni je prostor nadograđivan i dobiva tri upisane polukružne apside, a crkvu se oslikava freskama. Tijekom 9. i 10. stoljeća s južne su strane dograđeni kapela (krstionica) i zvonik, a u 14. stoljeću na sjevernoj je strani dograđena sakristija. Istom razdoblju pripada i šesterostrana, reljefno ukrašena propovjedaonica koja je nakon propasti Dvigrada premještena u kanfanarsku župnu crkvu gdje se i danas može vidjeti. Od reljefa koji krase propovjedaonicu posebno se ističe onaj sa sv. Sofijom koja u svakoj ruci drži po jedan grad. To je simbol Dvigrada, ali i motiv na grbu Općine Kanfanar.

Ispred crkve nalazi se gradski trg u blizini kojeg se nalaze i najznačajnije zgrade Dvigrada – gradska palača na istočnoj strani i prostori koji su pripadali kaptolu na zapadnoj strani. Zapadno od bazilike nalazi se niz prostorija u kojima je bila smještena vojna posada. U jugozapadnom se dijelu naselja nalazila obrtnička zona, a ostali dio čine stambeni prostori.

Legende

Legenda o mostranci (pokaznici)

Godine 1650. kada je tijekom svoje vizitacije Dvigrad posjetio biskup Tomassini iz Novigrada, u gradu su živjele tek tri obitelji, one najsiromašnije. Iz Dvigrada su do tada otišli čak i svećenici koji su se u ovaj napušteni grad vraćali svakog dana radi slavljenja svete mise. Kako im je bilo teško svaki se dan tamo vraćati, odlučili su sami prenijeti Presveti oltarski sakrament i posvećene hostije iz Dvigrada u Kanfanar. No, kada su sljedeće jutro došli u crkvu, tamo više nije bilo mostrance s Presvetim tijelom. Krenuli su u potragu za pokaznicom i pronašli je obasjanu u šumi podno Dvigrada. Kada je svećenik pokušao uzeti pokaznicu ona je od njega počela bježati i zaustavila se tek kad je obukao misno ruho. Na taj je način uspio prenijeti pokaznicu u crkvu, a kasnije je biskup Vaira i službeno premjestio centar župe iz Dvigrada u Kanfanar.

Legenda o sakrivenom blagu Henrya Morgana

Henry Morgan bio je zloglasni britanski gusar koji se po ovlaštenju guvernera Jamajke, Thomasa Modyforda, borio protiv Španjolaca. Njegovi su podvizi često nadilazili ovlasti koje je imao, a najveći je uspjeh bio osvajanje Paname. No, s obzirom da je pljačkanjem Paname povrijeđen mirovni ugovor između Španjolske i Engleske, Morgan je na sebe navukao bijes Britanaca koji krenuli u potjeru za njime. Legenda kaže da je tijekom bijega od jedrenjaka engleske flote bio potjeran duboko u Jadransko more i u konačnici stigao do Limskoga zaljeva. Vijugavost i skrovitost ovog zaljeva učinili su mu se idealnim mjestom za sakrivanje sebe i svog blaga. Nakon što se usidrio na obali Limskoga zaljeva pronašao je i Dvigrad koji je do tada bio već gotovo potpuno napušten te odlučio tamo sakriti blago. Svoj je novi dom Henry Morgan pronašao u blizini Dvigrada, u selu koje danas nosi naziv M(o)rgani.